15. oktobra 1991. Skupština BiH donijela je Akt o reafirmaciji suverenosti Republike BiH. Ta sjednica ostaće upamćena kao dan kada je Radovan Karadžić zaprijetio muslimanskom narodu nestankom i kada su srpski poslanici napustili Skupštinu BiH. Krajem oktobra 91., klubovi poslanika SDS-a i SPO-a (Srpskog pokreta obnove) u Skupštini Republike BiH donose odluku o sazivanju tzv. Skupštine srpskog naroda. Nakon toga uslijedila je agresioja na našu zemlju i krenuo je pogrom našeg naroda. Srbi predvođeni Karadžićem počinili su stravične zločine nad Bošnjacima. Dejtonski sporazum donio je prividni mir, jer je isti taj sporazum ostavio u životu velikosrpsko zlo.
Danas, 30 godina poslije, ponovo se nalazimo u sličnom stanju. Ponovo čujemo prijetnje po Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake, i opet Srbi napuštaju državne institucije i najavljuju nove pokušaje rušenja naše zemlje. Ni danas, kao ni prije 30 godina, većina Bošnjaka ne shvata ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi naša zemlja. Posebno je zabrinjavajuće stanje na bošnjačkoj političkoj sceni. Jedino što znaju naši političari je borba za pozicije. Dok oni nemilosrdno napadaju jedni druge, sijući smutnju i razbijajući naše redove, dotle Dodik i bratija izvode opasne operacije koje vode ka disoluciji.
Nažalost, iako je velikosrpska politika svih ovih godina neumorno radila na rušenju BiH, proteklih trideset godina nismo iskoristili za jačanje kapaciteta odbrane naše zemlje i naroda, opet smo goloruki, ponovo smo lahka meta. Posebno je tužno što opet najviše nade za svoju sigurnost polažemo u međunarodnu zajednicu, istu onu međunarodnu zajednicu koja je dozvolila da se izvrši dvostruka agresija na našu zemlju i da se sprovede stravični genocid nad našim narodom.
Discussion about this post