Kako bi spriječio radikalizaciju, zvanični Berlin podstiče programe obuke imama u Njemačkoj.
Piše:Nenad Radičević
Teroristički napadi u Francuskoj i Austriji pokrenulo je u nemačkoj javnosti debatu ne samo o islamizmu u Evropi i Nemačkoj, već i o tome kako uspešno integrisati muslimane u nemačko društvo, koja je uloga imama i kako ograničiti strani uticaj na džamije u Nemačkoj.
Upravo pitanje obuke imama bilo je i tema prošlonedeljne Nemačke konferencije o islamu, koja se već godinama organizuje kao vid unapređenja dijaloga sa muslimanima. Prema oceni Tagesspiegela, činjenica da se raspravlja o obuci imama ostavlja miljama daleko debatu o tome da li islam pripada Nemačkoj.
“On [islam] pripada [Nemačkoj]. Razumevanje ovoga je osnova za jačanje teološke i pastoralne obuke u ovoj zemlji”, navodi berlinski dnevnik.
„Uvozni“ imami ne pripadaju Nemačkoj
Za razliku od Austrije, primećuje Stuttgarter Zeitung, u Nemačkoj ne postoji propis o tome ko sme da propoveda i pod kojim uslovima.
“Na mnogim mestima su to ljudi koji definitivno ne pripadaju ili ne žele da pripadaju Nemačkoj – takozvani uvozni imami. To se mora promeniti. Svako ko želi da postane imam da bi u Nemačkoj muslimane podučavao islamu trebalo bi da prođe obuku, kao što to čine hrišćanski sveštenici na univerzitetima”, navodi dnevni list iz Štutgarta i ističe da su imami ključne figure u integraciji musimana u nemačko društvo.
Na konferenciji predstavnici nemačke vlade su nastojali da podstaknu obrazovanje imama u Nemačkoj, ali direktor Instituta za islamsku teologiju Univerziteta Osnabrueck Buelent Ucar ističe da obuke nisu dovoljne. U razgovoru za nemačku protestantsku novinsku agenciju EPD, Ucar je istakao da oni koji prođu obuke za imame moraju i da dobiju pozicije u džamijama te je neophodno da nemačka vlada obezbedi i državnu podršku lokalnim džamijama kako bi im pomogla da budu finansijski nezavisnije.
„Onda bi verska zajednica mogla da koristi donacije svojih članova da plati svoje imame“, istakao je Ucar.
Erdoganov utejcaj u njemačkim džamijama
List Westfaelische Nachrichten ukazuje da verska organizacija Ditib, koja je godinama bila pod direktnim uticajem turskog predsednika Recepa Tayyipa Erdogana, iz Turske šalje imame u brojne džamije u Nemačkoj.
“Isuviše često oni koji dolaze ne govore nemački jezik i ne poznaju lokalnu kulturu niti preovlađajuće običaje. To su najbolji preduslovi da se ušanče u sopstvenom konzervativizmu. U 21. veku je to apsurdno i štetno za svaku integraciju”, smatra komentator dnevnika iz Muenstera.
Regionalni list Suedwest Presse ukazuje da Erdogan pokušava preko krovnih organizacija pod svojom kontrolom da u Nemačku uveze tumačenje o tome da oni koji nisu muslimani zapravo nevernici na pogrešnom putu.
“To se apsolutno mora sprečiti, jer ovo tumačenje nužno dovodi do mržnje i, na kraju, do nasilja. Imami, koji podučavaju i propovedaju poruke ljubavi i mira svoje religije, važan su prvi korak, ali ne i poslednji”, ističe komentator lista iz Ulma.
S druge strane, Ditib je, u saradnji sa nemačkom vladom, pokrenuo program obuke imama u Nemačkoj tako da oni budu socijalizovani u Nemačkoj i da govore nemački jezik. Ako im to uspe, ocenjuje Nuernberger Nachrichten, to bi bio ogroman napredak.
“Ali, program obuke koji je pokrenula turska krovna organizacija Ditib tek bi trebalo da se dokaže. Pre svega bilo bi neophodno da se odvoji od [uticaja] turske ambasade i generalnih konzulata [u Nemačkoj]”, navodi nirnberški dnevnik.
Strah od ekstremizma
Baš kao i učesnici Konferencije o islamu, i komentatori su se dotakli pitanja islamizma i da li će, posle Francuske i Austrije, i Nemačka doći uskoro na udar terorističkih napada.
“Nećemo dozvoliti terorizmu i ekstremizmu da nas poremeti”, rekao je nemački ministar unutrašnjih poslova Horst Seehofer.
Kako su preneli brojni nemački mediji, poslednji podaci ukazuju da su službe bezbednosti identifikovale ukupno 627 potencijalnih terorista na tlu Nemačke te da je “i dalje visok nivo pretnje u Nemačkoj”.
Versko obrazovanja imama u Nemačkoj bi moglo da pomogne “imunizaciji protiv ekstremizma”, ali je širenje takvih programa, primećuje prvi čovek Saveta muslimana u Nemačkoj Aiman Mazyek, odavno trebalo da se dogodi. U razgovoru za regionalni javni radio RBB, Mazyek je istakao da su mnogi ekstremisti okrenuli leđa džamijama i muslimanskim institucijama, što otežava pokušaje da se dopre do njih.
Ipak, ističe on, muslimanske zajednice bi mogle da pomognu u savetovanju i prevenciji, naročito kod porodica ekstremista. On smatra da bi pružanje više podrške i brige ovim porodicama moglo da povrati ljude, koji su najbliži sa onima koji su radikalizovani.
“Većina muslimana u Nemačkoj je umerena i njihovo negodovanje zbog ubistava je svetlosnim godinama veće od onog zbog bilo kakve karikature”, rekao je Mazyek.
Ljevica popustljiva prema islamizmu
Analiza terorističkih napada u Francuskoj i Austriji pokrenula je i debatu o tome da li su pojedine nemačke političke grupe isuviše bile popustljive prema islamizmu, kao i da li islamizam uopšte pripada demokratijama. Prema oceni komentatora lista Mittelbayerische Zeitung, islamizam ne bi trebalo iz straha štedeti, zbog toga što neko veruje da kritika podstiče ksenofobiju i antiislamizam.
“Socijaldemokratski političar Kevin Kuehnert je nedavno iznenadio kada je priznao da je politička levica decenijama skrivala opasnosti od islamizma. Iz straha da ne podstaknu ksenofobiju, prevideli su činjenicu da je islamizam takođe fašizam”, navodi ovaj list i ističe da bi “ovo samosagledavanje moglo bi da bude početak nešeg novog: da neprijatelji naše demokratije ne mogu da računaju da im se suprotstavlja samo jedan deo društva”.
Novinar dnevnika Welt Denis Yucel, koji je, kao dopisnik iz Turske, proveo godinu dana u turskom zatvoru, u komentaru za ovaj berlinski dnevnik kritikuje najavu austrijskog kancelara Sebastiana Kurza da će politički islam staviti van granica zakona, “kako bismo mogli pokrenuti akciju protiv onih koji sami nisu teroristi, ali koji stvaraju plodno tlo za njih”. Yucel objašnjava da je ovaj Kurzov manevar pravno upitan.
“U pravnoj državi ne postoji krivično delo mišljenja. I kao što nije zabranjeno niti nelegitimno smatrati islam recimo najglupljom od svih religija, dozvoljeno je i samo po sebi nije antidemokratski smatrati islam kao referentni okvir za politička uverenja, to jest biti pristalica političkog islama ili biti islamista, što je uglavnom postalo sinonim”, ističe komentator Welta.
Kurzova simulirana odlučnost
Ukazuje da politički islam nije linija koja razgraničava dobre demokrate od islamskih fašističkih ideologa, koji mrze sve što čini liberalni demokratiju, “iako je to izvan mašte kritičara islama koji to na internetu rade iz hobija, verujući da na osnovu nekoliko istrgnutih stihova Kurana tačno znaju šta je islam i koji se u tom pogledu sličnini ekstremnim islamistima”.
“Postoje i ljudi koji svoju posvećenost miru, demokratiji, pravdi, rodnoj ravnopravnosti ili pravo na seksualno samoopredeljenje ne izvode iz ideja prosvetiteljstva već iz svoje interpretacije islama. Takvi vernici, uključujući i mnoge intelektualce, takođe su predstavnici političkog islama. I oni su jednako malo ekstremni, jednako malo veličaju nasilje ili loši, kao rcimo sledbenici katoličkog socijalnog učenja”, ukazuje Yucel i dodaje da je fokus na pojmovima islamizam ili politički islam, koji objavljen i u apelu “Zaustavimo politički islam!” neprecizan i preširok.
Kako zaključuje komentator Welta u tekstu pod nazivom “Islamizam takođe može biti deo demokratije”, Kurzova “divlja odlučnost” da kriminalizuje islamizam zapravo je simuliran i da služi da se odvuče pažnja javnosti od neuspeha vlasti i propusta službi bezbednosti tako da teroristički napad nije sprečen. Ali, dodaje on, to pomaže muslimanima i predstavnicima muslimanskih organizacija, koji nemaju nikakve veze sa nasiljem, ali imaju stavove koji su politički i socijalni problem. Oni su sada ogročeni Kurzovim predlogom, umesto da sebi postavljaju neprijatna pitanja o tome kako njihovi stavovi stvaraju plodno tlo za radikalizaciju.
Izvor: Al Jazeera
Discussion about this post