Temeljni ugovor se zataškava i zbog vlasništva nad vrijednom imovinom iako je imovina SPC u Srbiji najvećim dijelom javna, odnosno državna, kao i u Hrvatskoj i BiH, kazao je Aleksandar Olenik, advokat i građanski aktivista.
Ističe da je vidljiv pokušaj poništavanja identiteta Crne Gore i vraćanja Crne Gore pod jurisdikciju Srbije, odnosno Rusije.
POBJEDA: Zašto se krije tekst temeljnog ugovora koji Srpska pravoslavna crkva treba da potpiše sa Vladom Crne Gore?
OLENIK: Znači da je nešto sporno i da Vlada Crne Gore sa SPC krije nešto u tom ugovoru i hoće građane da dovede pred svršen čin: mi smo potpisali i to je to, on se ne može poništiti. Dakle, hoće da ukinu pravo na javnu raspravu i obavještavanje i široko izjašnjavanje građana Crne Gore, ali i Srbije pošto je to SPC.
SPC nije obavezna da bude javna i objavljuje dokumente, ali Vlada Crne Gore jeste jer ona legitimitet crpi iz građana.
POBJEDA: U čemu bi se taj temeljni ugovor mogao razlikovati od onog koji je SPC potpisala sa Hrvatskom, u kojem se kaže da je imovina crkve i njeno ,,blago“ zapravo vlasništvo Hrvatske, a da SPC to koristi…?
OLENIK: To i jeste problem. Imovina SPC u Srbiji je u najvećem dijelu javno, odnosno državno vlasništvo jer je većim dijelom izgrađena od novca građana iz budžeta, a manjim dijelom od privatnih donacija. Sporno je vlasništvo nad vrijednom imovinom plaže, nepokretnosti, građevinsko zemljište na najboljim lokacijama koje je bilo u vlasništvu Crnogorske pravoslavne crkve prije 1918. godine.
Ovim sporazumom i onim što je rađeno od 1918. do sada se pokušava sve to prevesti u vlasništvo SPC. SPC u Srbiji nema vlasništvo nad većinom nekretnina koje koristi, nego je to kao u Hrvatskoj, kao u Sloveniji, kao u BiH svuda javna svojina– odnosno državno vlasništvo nad kojim pravo korišćenja imaju vjerske zajednice.
One ne mogu da otuđe, odnosno prodaju i promijene njenu svrhu– znači crkva, džamija, katedrala iako je upisana kao državno vlasništvo u Sloveniji, Srbiji, Hrvatskoj i BiH ne može biti prodata i ne može joj biti promijenjena namjena jer ta crkvena zajednica nije vlasnica tih nekretnina koje su one opšte dobro i svi imaju pravo da ih koriste.
Srbi, po meni, više prava imaju u Crnoj Gori ili u BiH jer u Srbiji nema pravnog sistema – ima šta kaže Vučić i šta on ne kaže: to je dovelo do besmisla stanja u Srbiji po pitanju ljudskih prava i pravne sigurnosti. Ono što je opasnije je Crna Gora, Kosovo i Republika Srpska jer se i tamo sprovodi ista politika „srpskog sveta“ koja je dovela do genocida u BiH i strašnog zločina na prostorima bivše Jugoslavije i vidjeli smo kako se ta politka završava.
Ako za 30 godina ništa nijesmo naučili, onda smo prosto osuđeni da ponovimo tu istu politiku, govorim građanima Srbije, to se trenutno najbolje i najviše vidi u Crnoj Gori.
Slom „srpskog sveta“
” Nadam se da će u Crnoj Gori biti snage i političke pameti da se politika „srpskog sveta“ bukvalno polomi u Crnoj Gori gdje je u ovom trenutku i najveće uspjehe uradila. Mi u Srbiji pokušavamo građanima da kažemo da je to ta ista politika koja je već jednom poražena, gubitnička i koja ne može da donese bilo šta dobro bilo kome, a pogotovo ne Srbima”, poručuje Olenik.
Svesti Crnu Goru na geografski pojam…
” Sve je to jedna koordinisana i dobro organizovana akcija koja ima za cilj uništavanje državnosti Crne Gore, negiranje Crnogoraca kao nacionalnosti i zauzimanje Crne Gore da se od nje napravi jedan geografski pojam, a ne država. Sve je to u sklopu Vučićevog „srpskog sveta“ i ta politika nije nova – to je stara politika velike Srbije. Posljednjih godina je prva meta te politike Crna Gora i, nažalost, sada im dobro ide uz pomoć Rusije”, kaže on.
Izvor Standard.co.me
Discussion about this post