Može li se interes Crne Gore čuvati i ona graditi sa onima kojima je interes druge države bitniji od crnogorskog i koji bi čak i crnogorsku dobrobit žrtvovali za dobrobit druge države?
Autor: Alek Barović
Za śutra je predśednik Skupštine Crne Gore i lider Demokrata Aleksa Bečić zakazao sastanak parlamentarnih stranaka da bi razmotrili izlaz iz krize koja potresa crnogorsku političku scenu, a budući da je u Crnoj Gori politika sve i sve politika, ta kriza razara i sve ostale segmente društvenih odnosa i razloge postojanja države kao zajednice građana ili što bi teoretičari države rekli „društvenog ugovora“.
Dolazak su najavili svi osim destruktivnih prosrpskih partija koje su i najveći gubitnik parlamentarnih izbora 30. avgusta. Kako gubitnik kad su dobili? Prosto, jer od gubitka nečega jedino je gore dobiti, a biti kompletno ponižen da je i stvarni gubitnik u boljoj poziciji od tebe. Prividne stvari su najgore, pogotovo one pobjede koje ti nahrane ego do pucanja pa onda kao balon izdušiš. Ko visoko leti nisko pada, rekao bi naš narod.
Agenda je jasna. One strane koje se zalažu, barem deklarativno, na osnovu čega dobijaju političku i materijalnu podršku iz zapadnih centara moći, koja je zaslužnija za onu jedva pobjedu na izborima i od litijanja, za evropske vrijednosti i zapadni put moraju to pokazati i u praksi.
Prošlo je skoro godinu od famoznog 30. avgusta koji je u prvim mjesecima nakon po važnosti stavljan u rang Vidovdana, a sada mu je vrijednost manja i od 1. aprila sa lošim forama. Prošlo je mnogo vremena a rado bih rekao da je Crna Gora stajala na mjestu, ali nije. Potonula je još dublje u ambis podjela, anarhije, bezvlašća i totalne destrukcije sistema ili bolje reći nepostojanje sistema, osim prividne i medijski spinovane ruke pravde koja djeluje u sportsko-ribolovnom maniru „u'vati pa pušti“.
Sa druge strane bivša vlast i oni koji nijesu bili dovoljno fleksibilni i po volji pokojnog sastavljača vlade u mantiji pružili su ruku proevropskim snagama za vađenje Crne Gore iz ove krize koja prijeti da je razori u svakom smislu. „Sam pao sam se ubio, ja ću ti pružit ruku da ustaneš, ali to je na tebi“, govorila je moja profesorica istorije u osnovnoj školi.
Odlazak sa retrogradnim strujama u neke koalicije i koketiranje sa njima, a svjesno znajući iz kojih centara moći djeluju i kakve su im namjere veoma je bio nepromišljen potez. Nepromišljen ali učinjen iz mržnje prema DPS-u i njegovom višedecenijskom vođi, što bi narod rekao „i sa crnim đavolom bi pakt potpisao samo da dođe do cilja“. Sve je to kratkoročno, jer đavo uvjek dođe po svoje, i on ne traži dio, nego sve.
Naravno ne bi ovo bilo moguće bez dozvole stranih konsultanata i onih koji diktiraju ponašanje ovih deklarativno građanskih i evropskih opcija i NVO sektora koje su finansirali. NVO je u Crnoj Gori konačno pokazao svoje lice i ispostavilo se da je njihovo djelovanje bilo samo u cilju bogaćenja njihovih čelnika i zauzimanje funkcija u partijama nove vlasti i države. Naravno karakteristika crnogorskog NVO sektora je ponašanje slamke pšenice ili suncokreta, kako sponzori dunu oni se tako okreću, uvijaju i sprovode dobro plaćene projekte i politike.
To je trajalo do promjene moći u najjačoj svjetskoj ekonomiji. Kako se tamo promijenila vlast i došla ona koja baš i ne miriše destruktivne struje koje su prividno došle na vlast u Crnoj Gori, tako se promijenila, barem suptilno, jer ne može naglo, pozicija deklarativno prozapadnog dijela nove crnogorske vlasti prema onoj bivšoj.
O tome nam dosta fino govori i skorašnji kongres GP URA i prisustvo predstavnika opozicije koji su do juče bili na vlasti. Onih kojima je isti taj koji ih je pozvao do prije nekoliko mjeseci javno i direktno prijetio zatvorom. Ali, to je politika, nema vječnih prijatelja i neprijatelja, vječan je samo interes. Naravno, osim ličnog interesa kojeg pośeduje svaki političar, pa i onaj koji se kune u sve da to radi bez trunke istog, postoji i interes države. Nešto što bivša vlast propuštila da objasni građanima od 2006. godine na ovamo.
Državni interes Crne Gore je neprikosnoven i on ne mora suštinski da bude jednak interesu bilo koje druge države, a može da bude totalno suprostavljen. Jer su državi Crnoj Gori bitni samo njeni građani i njena dobrobit i napredak.
Zbog toga deklarativno proevropski dio crnogorske vlasti treba da stavi prst na čelo i da razmisli. Može li se interes Crne Gore čuvati i ona graditi sa onima kojima je interes druge države bitniji od crnogorskog i koji bi čak i crnogorsku dobrobit žrtvovali za dobrobit druge države?
Može li se evropska Crna Gora graditi sa destruktivnim ideologijama koje baštine nasljeđe ratnih zločina i genocida? Može li se evropska Crna Gora graditi na klerofašističkim temeljima i pod šapom stranih paramilitarnih organizacija? Odgovor na sva ova pitanja je ne.
Ruka je pružena, na redu ste vi. Naravno, ako vam je stvarno stalo do interesa Crne Gore.
izvor analitika.me
Discussion about this post