Foto: Samir Jordamović/AA
Prvi predsjednik Republike Bosne i Hercegovine (RBiH) Alija Izetbegović je na čelu države bio u jednom od najtežih perioda u njenoj historiji, odnosno za vrijeme agresije na našu zemlju (1992-1995)
Sarajevo
Prije 30 godina, 29. februara i 1. marta 1992. godine, u Bosni i Hercegovini održan je referendum o nezavisnosti.
Odluku o odvajanju od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i proglašenju nezavisne države Republike Bosne i Hercegovine podržalo je 99 posto građana među onima koji su izašli na referendum.
Nakon zatvaranja glasačkih mjesta u Sarajevu, 1. marta 1992. iza ponoći, postavljene su prve barikade na ključnim saobraćajnicama u Sarajevu.
Mjesec dana nakon referenduma uslijedila je agresija na Bosnu i Hercegovinu.
Prvi predsjednik Republike Bosne i Hercegovine (RBiH) Alija Izetbegović je na čelu države bio u jednom od najtežih perioda u njenoj historiji, za vrijeme agresije 1992-1995.
Nurudin Dinče Imamović, ratni major javne službe bezbjednosti i nekadašnji tjelohranitelj Alije Izetbegovića, prisjetio se u razgovru za AA dana održavanja referenduma za nezavisnost BiH, kao i teških trenutaka 1992. godine s početka agresije na BiH.
“Jedan sam od prvih tjelohranitelja našeg rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, uz kojeg sam bio kad je bilo najteže, od 1990. godine, pa do njegovog preseljenja. Sa Alijom Izetbegovićem sam se upoznao 26. maja 1990. godine na osnivačkoj skupštini Stranke demokratske akcije (SDA)”, ispričao je Imamović.
On je dva dana, koliko je trajalo održavanje referenduma, bio uz Aliju Izetbegovića.
“Do tada sam već dvije godine bio lično vezan uz predsjednika, bio njegov lični tjelohranitelj u predizbornoj kampanji. Prošlo je 30 godina otkako sam, predsjednik je tada stanovao u Ulici kralja Tomislava, njega i njegovu suprugu pratio na glasanje na referendumu. Kao da je bilo jučer. Vladala je euforija, održavao se referendum o samostalnoj, suverenoj BiH. Iako je bilo pritisaka i tenzija, bili smo ponosni što smo izašli u velikom broju i glasali za suverenu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu, domovinu svih naroda i narodnosti. To je bio historijski trenutak”, rekao je Imamović.
Nakon referenduma, kako se prisjetio, počeli su pritisci bivše Jugoslovenske narodne armije.
“Osjetili smo da se nešto dešava, bile su velike tenzije. Odmah nakon što smo izglasali suverenu i nedjeljivu državu, sjećam se da smo pojačali obezbjeđenje predsjedniku. Niko nije mislio da će ovdje poslije toga četiri godine biti rat”, kazao je Imamović.
Nakon zatvaranja glasačkih mjesta u Sarajevu, 1. marta 1992. iza ponoći postavljene su prve barikade na ključnim saobraćajnicama u Sarajevu, sve po naredbi prvih ljudi tadašnjeg SDS-a Radovana Karadžića, koji su pokušavali nasilno poništiti rezultate referenduma.
“Dobro se sjećam, obratio se građanima (Alija Izetbegović, op. a.), rekao je da je i on u svom stanu i da zajedno dijelimo sudbinu”, prisjetio se Imamović.
O rahmetli predsjedniku Izetbegoviću ima samo riječi hvale.
“Rahmetli predsjednika sam gledao kao svog oca, a on mene kao sina. To je ljudska gromada. Vrlina mu je bila skromnost, veliki intelektualac. Samo mi je bilo bitno da ga čuvam i sačuvam u tim najtežim trenucima u historiji naše države. Danonoćno je razmišljao, onako smiren i staložen. Imao je ljude koji su mu pomagali, ali kada je trebalo donijeti ključne odluke, sva odgovornost je bila na njemu. Bio je svjestan svoje teške odgovornosti, borio se, želio dobro svim narodima. Uvijek se borio protiv nepravde, mislio na borce i penzionere”, dodao je Imamović.
Referendum je održan 29. februara i 1. marta, a za nezavisnost je glasalo 2.073.568 glasača. Od ukupnog broja onih koji su se odazvali na referendum – 99,7 posto bilo je za nezavisnost, a 0,3 posto protiv.
Referendumsko pitanje glasilo je: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?
Unatoč želji većine građana Bosne i Hercegovine da rata ne bude, u aprilu su jedinice JNA krenule u otvorenu agresiju na BiH kada je počela i četverogodišnja blokada glavnog grada.
Discussion about this post