Klimatske promjene mogle bi stvoriti uslove koji su gotovo nemogući za život za skoro tri milijarde ljudi, piše Financial Times. Naime, od devet milijardi ljudi, koliko bi prema trenutnim projekcijama trebalo živjeti na Zemlji u 2070. godine, čak tri milijarde mogle bi biti izložene temperaturama kakve su danas u rangu onih koje vladaju u najtoplijim dijelovima Sahare, navodi se u istraživanju kineskih, američkih i evropskih naučnika.
U prošloj godini samo 0,8 odsto površine planeta imalo je srednju godišnju temperaturu od 29 Celzijevih stepeni ili više, a na tom teritoriju živjelo je samo 29 miliona ljudi. Do spomenute 2070. godine u toj bi se situaciji moglo naći 19 odsto planeta i tri milijarde ljudi. Međutim, brzo djelovanje te smanjenje emisija staklenih gasova moglo bi prepoloviti broj populacije izložene takvim vremenskim uslovima.
“Dobra vijest je da se ti uticaji mogu uveliko smanjiti ako čovječanstvo uspije obuzdati globalno zagrijavanje “, rekao je koautor studije Tim Lenton, stručnjak za klimu sa Sveučilišta Exeter.
Izvještaj naglašava kako većina ljudi živi u vrlo uskom rasponu srednje godišnje temperature od 11 do 15 Celzijevih stepeni. Naučnici su primijetili da su, uprkos svim inovacijama i migracijama, ljudi uglavnom živjeli u tim klimatskim uslovima nekoliko hiljada godina.
“Ova izrazito stalna klimatska niša vjerovatno predstavlja temeljna ograničenja za ono što je ljudima potrebno da prežive i napreduju”, rekao je profesor Marten Schefer sa Univerziteta Vageningen, koji je koordinirao istraživanje sa svojim kineskim kolegom Chi Xuom sa Univerziteta Nanjing.
Prema navodima naučnika, globalno zagtijavanje rezultiralo je porastom temperature za 1,1 Celzijusev stepen od predindustrijskog doba. Očekuje se da će dostići 1,5 stepeni u roku od 20 godina, čak i u najboljem slučaju značajnog smanjenja emisija staklenih gasova.
“Svaki stepen zagrijavanja iznad sadašnjih nivoa odgovara otprilike jednoj milijardi ljudi koji su izvan normalnih klimatskih parametara”, rekao je Lenton.
Koji su scenariji?
Međudržavni panel za klimatske promjene (IPCC) postavio je tri različita scenarija i tri projekcije u svom izvještaju o procjeni klimatskih promjena.
Kako bi ilustrovao koliko će Zemlja biti pogodna za život 2070. prema ovim scenarijima, Financial Times je spojio projekcije stanovništva sa svakim klimatskim modelom i primijenio ih na šest kontinenata.
Sjeverna Amerika
Prema najekstremnijem scenariju, južne države SAD-a postale bi mnogo toplije do 2070., posebno one koje graniče s Meksičkim zalvom. Srednja Amerika bi snosila najveći teret povišenih temperatura, s do 20 miliona ljudi koji žive na srednjim godišnjim temperaturama od 29 Celzijusovih stepeni.
Veliki dijelovi Kanade i Aljaske ispod arktičkog kruga doživjeli bi toplije uslove do 2070. Ova područja su sada uglavnom nenaseljena i predviđa se da će takva i ostati bez uračunavanja migracija.
Južna Amerika
Velika područja Amazonske prašume u Brazilu, zajedno s okolnim zemljama Peruom, Kolumbijom i Venecuelom, do 2070. bila bi praktički nemoguća za život zbog ekstremne vrućine. Oko 59 miliona ljudi bilo bi pogođeno ovim uslovima – ili oko 12 odsto predviđene populacije na kontinentu po najekstremnijem scenariju.
Evropa
Predviđa se da će Evropa biti jedini kontinent koji će izbjeći srednje godišnje temperature iznad 29 Celzijevih stepeni. Međutim, velika područja Skandinavije, istočne Rusije i zemalja koje graniče sa Sredozemljem i dalje bi mogla očekivati rast temperatura za čak pet stepeni do 2070. prema najgorem scenariju.
Afrika
Predviđa se da će populacija Afrike doživjeti eksploziju stanovništva u svim zajedničkim scenarijima socioekonomskog puta, udvostručujući se s 1,2 milijarde na gotovo 2,4 milijarde ljudi. Podsaharska država Nigerija će vjerovatno postati treća najmnogoljudnija zemlja na svijetu do sredine ovog vijeka, nadmašivši SAD. Njegov najveći grad, Lagos, trebao bi biti najveći grad na svijetu po broju stanovnika 2075. sa 61,5 milijuna stanovnika na temelju srednjeg scenarija (SSP 2).
Oko 81 odsto predviđene populacije Nigerije od oko 477 miliona patilo bi od ovih ekstremnih temperatura. To bi moglo natjerati ogromne brojeve da migriraju, ali je vrlo teško predvidjeti razvoj situacije.
“Predviđanje stvarne veličine klimatskih migracija i dalje je izazov. Ljudi radije ne migriraju. Takođe, u dijelu svijeta postoji prostor za lokalnu prilagođavanje u granicama, ali na globalnom jugu to će zahtijevati brzo podsticanje ljudskog razvoja”, rekao je Scheffer.
Azija
Predviđa se da će azijska populacija narasti na više od pet milijardi do 2070., a veliki broj zemalja iskusiće srednje godišnje temperature veće od 29 Celzijevih stepeni. Najgore bi bila pogođena Indija, s populacijom koja bi mogla dostići 1,6 milijardi, od kojih bi više od polovine doživjelo ovu ekstremnu vrućinu.
Gotovo cijeli Ujedinjeni Arapski Emirati i Kambodža postali bi gotovo nemogući za život, uključujući i gusto naseljena područja južnog Vijetnama i istočnog Pakistana.
Okeanija
Ekstremna vrućina Okeanije bila bi ograničena na uglavnom nenaseljena područja Papue Nove Gvineje i sjeverne Australije, pri čemu bi većina stanovništva Australije ostala pretežno smještena uz južnu i istočnu obalu.
Dok je Scheffer povukao paralele u potrebi rješavanja klimatskih promjena s odgovorom na pandemiju bez presedana, istakao je da neće biti olakšanja nakon što se velika područja planeta zagriju na nivoe koje se jedva mogu preživjeti.
“Ne samo da bi to imalo razorne direktne učinke nego ostavlja ljude manje sposobnima da se nose s budućim krizama poput novih pandemija. Jedina stvar koja može spriječiti ovo je brzo smanjenje emisije ugljenika”, rekao je.
Podsjetimo, svjetski lideri okupljeni su u Glazgovu na jednoj od možda i najvažnijih konferencija u istoriji. Jedno od obećanja je da će se do kraja decenije zaustaviti i preokrenuti trendovi u krčenju šuma i degradaciji tla, što bi trebalo uticati na štetne emisije gasova. To će biti podržano i s 19 milijardi dolara javnih i privatnih sredstava.
Deklaracija o korišćenju šuma i zemljišta pokrivaće šume ukupne površine veće od 13 miliona kvadratnih milja, a zajedničku izjavu na konferenciji o klimatskim promjenama Ujedinjenih nacijaa (COP26) između ostalih su podržali i Brazil, Indonezija i Demokratska Republika Kongo, na čijim teritorijima se nalaze velika prostranstva tropskih kišnih šuma.
Što je još dogovoreno?
Ulagači, koji ukupno upravljaju imovinom vrijednom oko 8700 milijardi dolara, takođe su se obavezali da će do 2025. prestati ulagati u aktivnosti povezane s krčenjem šuma, što se odnosi i na proizvodnju govedine, palminog ulja, soje i pulpe.
Pet zemalja, uključujući Britaniju i Sjedinjene Države, te grupa globalnih dobrotvornih organizacija, obavezali su se i obezbijediti 1,7 milijardi dolara za podršku autohtonom stanovništvu u očuvanju šuma i jačanju njihovih prava na zemljište.
Najvažniji cilj konferencije u Glazgovu je donijeti odluke kojima bi se rast temperature zadržao na maksimalno 1,5 stepeni u odnosu na predindustrijsko razdoblje, pri čemu naučnici kažu da će šume i takozvana “rješenja temeljena na prirodi” biti od vitalnog značaja za postizanje tog cilja.
Prema podacima projekta Biomass Carbon Monitor, šume su od 2011. svake godine uklonile oko 760 miliona tona ugljenika, kompenzirajući oko osam odsto emisija ugljen dioksida iz fosilnih goriva i cementa.
Discussion about this post