Miljenica sreće ili žena-peh: Violet je bila na sva tri broda Titanic, Olympic, Britannic i preživjela

Violet Jessop, Britanka, žena je koja je imala nevjerovatnu sreću ili nevjerovatan peh. Zavisno od toga kako svako od nas gleda.

Violet Constance Jessop rođena je blizu Bahía Blanca, Argentina, 2. oktobra 1887. godine. Bila je najstarija kći irskih iseljenika i ovčara Williama i Katherine Jessop. Zbog svog statusa starije sestre posvetila je veliki dio svog djetinjstva brizi za svojih osam mlađih braće i sestara.  

Ona je bila putnica na tri broda i preživjela tri brodoloma – Titanica, Olympica i Britannica. 

Još kao djevojčica, preživjela je tuberkulozu uprkos prognozama lekara da će za manje od mjesec dana umrijeti. 

Kad joj je bilo dvadesetak godina, opredijelila se za karijeru stjuardese na velikim putničkim brodovima. U ono vrijeme, taj su posao u pravilu obavljale vremešne dame, pa se atraktivna djevojka sa svake plovidbe vraćala s barem četiri bračne ponude. Sve ih je redom odbijala, čak i one bogataša.

Prvo joj je radno mjesto bilo na brodu Orinoco 1908. za kompaniju Royal Mail Line. Ubrzo je promijenila kompaniju te 1910. počela raditi za White Star flotu, na brodu RMS Olympic.

Kad je dobila ponudu da prijeđe na Olympic, najveći putnički brod tog vremena, činilo joj se kao da je izvukla glavni zgoditak na lutriji: značajna povišica joj je omogućila da počne kovati planove za budućnost. A onda 1911., prvi put u životu je pomislila da te budućnosti neće ni biti. Vojni brod Hawke se, prilikom mimoilaženja, zabio u Olympicov pramac, vjerovatno privučen njegovom golemom istisninom. Premda su oba broda izgledala kao da ih je neko izvukao iz preše, nekim su se čudom vratila u luku.

Jessop je kasnije prihvatila posao na sestrinskom brodu – Titanicu. Na luksuzno plovilo ukrcala se 10. aprila 1912. godine, četiri dana prije nego što je “nepotopivi” brod završio na morskom dnu. Violet, koja je već imala iskustva s brodskim havarijama, ostala je hladna kao špricer kad je Titanic udario u santu leda. Brojnim je ljudima pomogla da se domognu sigurnosti čamaca za spašavanje, a kad je napokon i sama sjela u jedan od njih, u ruke su joj gurnuli nečije djetešce te je zamolili da se za njega pobrine.

Tokom Prvoga svjetskog rata, radila je kao stjuardesa za britanski Crveni križ. Bolnički brod Britannic bio je pozornica za treću nesreću gospođice Jessop. Dana 21. novembra 1916. brod je u Egejskom moru naletio na podvodnu minu te završio ispod morske površine. Violet je, dakako, i ovaj put preživjela sve nedaće – potisak koji ju je umalo odvukao u dubinu, propeler koji ju je “za dlaku” dekapitirao, hipotermiju… Britannica je tonula 57 minuta i u morske dubine sa sobom povukla 30 žrtava. 

“Gospođica nepotopiva”, kako su je prozvali mediji, nastavila je raditi. Plovila je još godinama po svjetskim morima. 

Na sreću za nju i sve njezine suputnike, nije više iskusila niti jednu drugu brodsku nesreću. U penziju je otišla tek 1950. godine.

Ostatak života provela je vrtlareći i uzgajajući kokoši, a umrla je 1971. godine od zastoja srca sa 84 godine.

Nekoliko godina prije smrti, primila je telefonski poziv u kojem ju je neka žena upitala je li spasila dijete s Titanica. Violet je odgovorila potvrdno, a žena s druge strane žice je izrekla sljedeće riječi: “Ja sam to dijete”.