Posljednja smrtna kazna u Srbiji izvršena je 1992. godine i to na Dan zaljubljenih 14. februara.
Tada je u Somboru strijeljan Johan Drozdek zbog toga što je ubio, a zatim i silovao šestogodišnju Ivanu Salijević iz Karavukova.
Tragedija, kakvu ovo mjesto nadomak vojvođanskih Odžaka, dotad nije doživjelo, dogodila se kada je Drozdek, ne bi li se osvetio njenom ocu, djevojčicu odvezao na biciklu njenog oca do seoskog groblja, gdje ju je prvo ubio, a potom silovao.
Komšije iz Karavukova kod Sombora su vidjele Johana kako na biciklu nekuda odvozi malu Ivanu.
Obećao joj je čokoladicu, ako se provoza s njim. Na osnovu tragova na velikoj cigli, nađenoj pored Ivaninog tijela, utvrđeno je da je dijete koje se otimalo i vrištalo, najprije usmrtio, a zatim silovao.
U sudnici Okružnog suda u Somboru, Drozdek nije poricao zločin.
Govoreći o motivu, naveo je da se jako naljutio što mu “Džemo” nije dao bicikl, i da u bijesu nije znao šta radi. Ispričao je da ga je “nervirala mala kada je, počela da plače i sve glasnije moli da je vrati kući”.
- Kajem se, nije trebalo da je ubijem – rekao je sudiji Drozdek.
Narodna skupština Srbije je 26. februara 2002. izmjenila Krivični zakon tako što je iz njega izbrisala smrtnu kaznu. Prema čl. 24 važećeg Ustava iz 2006. godine: “Ljudski život je neprikosnoven. U Republici Srbiji nema smrtne kazne”.
Smrtnu kaznu u Srbiji izvršavao je osmočlani streljački vod, čiji članovi nisu znali ko od njih ispaljuje prave metke, a ko “ćorke”.
Kako je vrijeme odmicalo, tako su i propisi o smrtnoj kazni ublažavani i bilo je sve manje izrečenih smrtnih kazni. U Srbiji, koja je od 1992. godine bila dio Savezne Republike Jugoslavije, sudovi su od 1991. do 2002. godine izrekli 19 smrtnih kazni, od kojih nijedna nije izvršena.
Discussion about this post