U jednom selu se razboljela stara majka, pa je sin odvede u bolnicu i tu ostavi. On je otišao u grad, na posao. Nakon nekog perioda vratio se u njihovo selo. Kada su ga upitali za njegovu majku, on reče da je umrla i da je ukopana. Rekao je da je preselila i da ju je ukopao, a bila je još uvijek živa! Nakon nekog vremena, jedan stanovnik tog sela ode u bolnicu, u posjetu rodici…MAJKA122Ušao je u bolnicu i zatekao majku onog mladića u istoj sobi u kojoj je bila i njegova rodica. Čovjek je u čuđenju upita: “Ti si majka tog i tog?!” Reče: “Da!” On upita: “Ko te doveo u bolnicu i otkada si ovdje?” Ona reče: “Doveo me moj sin prije dvije godine i od tada ga nisam vidjela.”Majka reče: “Vallahi se bojim da mu se neki belaj ili iskušenje nije desilo!” Ya Allah… Kako je blaga, zabrinuta i suosjećajna majka… Bacio ju je, ostavio, zaboravio! A ona se ne prestaje brinuti za njega! Čovjek je odradio potrebnu proceduru, i vratio ženu u selo. Potom je organizovao veliki skup i pozvao sve stanovnike sela. Insistirao je da i sin bude prisutan. Kada su se skupili mještani, a među njima i taj sin, upita ga ovaj čovjek za majku. On reče da je umrla prije dvije godine. Tada čovjek ustade, potraži staricu i dovede je pred ljude. Upita sina: “Je li ti ovo majka?” A starici reče: “Je li ovo tvoj sin?!” Nezahvalni sin se zaprepasti pred ljudima i ne prozbori ni riječi!
Vjerujte mi, ovo je istinit događaj, a nije plod nečije mašte. Ali, zar je ovako nešto pojmljivo?! Je li joj ovo nagrada za svu pažnju oko njega?! Zar je razumno ovakvo što?! Ima li ovo ikakve veze sa vjerom?! Kur’an ne ponavlja nijednu naredbu tako emotivno i tako često, nakon naredbe robovanju Allahu, kao što je dobročinstvo prema roditeljima. Poslušajte sa mnom ove ajete: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.“Razmisli o ovome! Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!” Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima jednog dana, a pored njih je bila žena koja je uzela svoje dijete na grudi. Reče Resulullah: “Da li bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?” “Ne bi, Allahov Poslaniče. Ona je milostiva prema njemu da to uradi.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Allah je prema vama milostiviji od majke prema djetetu.“Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ovo rekao samo da bi pojasnio da je ljudska milost najviše izražena u milosti majke prema djetetu. Stoga nam je rečeno da je kod čovjeka najpreča majka, pa majka, pa majka, pa otac. Da li smo spoznali veličinu naših majki?! O ti koji si izgubio majku, plači zbog tog gubitka i puno uči dove za nju… A ti koji još uvijek imaš majku, drži se njenih stopa, jer pod njima je Džennet!
Magazin
Discussion about this post