Ostavke u Političkom savjetu GP URA podnijeli su Žarko Rakčević, Šerbo Rastoder, Blagoje Grahovac, Marko Backović i Šefik Mišić. Istoričar Šerbo Rastoder u razgovoru za Standard objašnjava da su u više navrata pokušali da se izbore za izvorne principe URE, ali da su programski akti i ono što ta partija pokazuje u praksi, dva svijeta. Rastoder još ističe da se stide takve politike i da oni koji ne žele vlast radi vlasti, moraju napraviti otklon od toga.
Imam potrebu da odmah naglasim da nijesmo podnijeli ostavke zbog toga što mislimo da ima boljih od onih od kojih smo se distancirali, već prije svega, zbog toga što mislimo da su počeli ličiti na one za koje smo mislili da su gori od njih.
Nama nije cilj da unosimo bilo kakav razdor, niti da rušimo ono što smo stvarali. Pokušavali smo u više navrata da se izborimo za izvorne principe URE koje smo označili mi, a ne oni koji ih navodno “brane” od nas.
Desilo se na kraju, da iz ovoga izlaze zadovoljne “obje“ strane, što može biti dobro. Jedni zato što su se ”oslobodili” nas uoči kongresa, jer znaju da ne bi pristali da glumimo ikebane, a mi zbog toga što smo “oslobodili “ savjest i obesmislili opšte mišljenje da sve rade pod našim uticajem.
Tim mladim ljudima želimo svaku sreću i dalje uspjehe, ali imamo potrebu da im ipak poručimo da se mi nijesmo “oslobađali” njih kada smo ostatke “reciklirane Pozitivne” doveli u URU, misleći da će biti koristi od mandata koji je sadašnji predsjednik deponovao u URI, otkazujući poslušnost Darku Pajoviću.
Valjda smo i zbog tog iskustva insistirali na dijalogu unutar pokreta i dok je na njegovom čelu bio Žarko Rakčević, to je bila tribina slobodoumnih ljudi. Odjednom je valjda osjećaj vlasti, urušio način unutrašnjeg funkcionisanja pokreta. Umjesto uobičajenog dijaloga oko svih pitanja, počelo je ignorisanje svakog mišljenja, koje se ne slaže sa mojim, autistično okruživanje “evet efendijama” koji su bili zaduženi za stvaranje slike “lažne veličine”, i najvažnije vidljivo urušavanje građanskog koncepta Pokreta URA.
Činjenica da naše distanciranje tumače kao potrebu da navodno “sahrane duh devedesetih” za nas je uvreda veća od bilo koje. Jer, mi koji nećemo da šetamo ulicama ratnih zločinaca, da podržavamo negatore genocida, koji odbijamo “da pomjeramo planine vjerom”, koji se stide “ eksperata” koji nose akademske titule a ne znaju, kada je štampana prva ćirilska knjiga u Crnoj Gori, ili onih koji infantilno tvrde da “sin nije porodica”. Stidimo se politike koja ne razlikuje “smjene” od “ zamjene”, koja tuđe zastave ističe kao marketinške oglase a svoju sakriva. Stidimo se politike Eliota Nesa koji hapsi kriminalce radi TV izvještaja i odlikuje policajce prije presude nadležnih sudova.
Podsjećamo da je svako znao da Al Kapone, nosi na duši mnoštvo zločina, ali je suđen zbog utaje poreza. Kada je u pitanju interes države (iskrcavanje na Siciliji) državnici se nijesu libili da zatraže njegovu pomoć. Želimo da kažemo da Niko od nas nije osporio potrebu borbe protiv kriminala, ali da smo tražili da se ona pokaže i tamo gdje treba biti dosljedan i principijelan.
Ne žmuri pred činjenicom da ti jedan od partnera vlasti uzurpira pola miliona kvadrata državnog zemljišta...
– Razmišljate li o novom političkom angžmanu?
Ne, izuzev ako me opet neko ne primora.
Discussion about this post