Lider je uvrijedio dojučerašnje prijatelje. Nije on toga svjestan, jer da jeste, zahvalio bi im se na dosadašnjoj saradnji, i ni riječ više ne bi kazao. Ali, onda to ne bi bio Dritan. Zato im prišiva i neko prošlo vrijeme uz konstataciju da, kako je kazao, mi ne možemo na podjelama 90-ih da gradimo budućnost. To nije URA…
Izgleda da dileme nema.
Dritan Abazović je više nego zadovoljan što su Žarko Rakčević, predsjednik Političkog savjeta Građanskog pokreta URA i četiri člana ovog tijela, Šerbo Rastoder, Blagoje Grahovac, Marko Backović i Šefik Mišić podnijeli ostavke.
Oni su, po onome što je lider ove političke tvorevine izjavio nakon najnovijih dešavanja u njegovoj partiji, ovim činom samo olakšali planirane reforme.
Nije potrebna prevelika pamet pa da se iz izjave šefa URE razumije da su ostavke podnijeli oni na koje Dritan više nije računao.
Jer da jeste, onda bi mu njihove ostavke bile teret a ne olakšanje, kako je sam kazao.
Oni su se drznuli da kritikuju čudo neviđeno, ili nešto što najbliže personifikuje politika na čijem je čelu.
Dritan nije mogao da ih smijeni, jer se radi o uglednim ljudima, koji imaju svoju političku težinu, ali je zato odahnuo kada su oni sami odlučili da odu. Vjerovano bi politički i profitabilno za Crnu Goru bilo da se ova petorka založila svojim autoritetom da upravo partija lideru kaže ADIO!
Ali, ovo je početak nečega što će u julu imati epilog. Ovakav ili onakav, odlučiće mnogo faktora.
Ishod će zavisiti od podrške spolja, od količine eura koji će pristizati za demokratske potrebe kupovine po potrebi, medija, prvenstveno prekograničnih, uz domaće sokole. Dritan računa na ozeljenjavanje svoje partije, a ta grupacija će ga podržati u EU parlamentu.
Da li će to biti dovoljno da lider URE i nakon kongresa nastavi da vlada ovako kako je vladao do sada, pitanje je i za Boga, pa nije isključeno da se, posredstvom prijatelja iz Srpske pravoslavne crkve, uspostavi i direkta komunikacija sa svevišnjim kako bi se otklonile sve dileme.
Abazovićeva kontradiktornost u izjavama nije novost.
Ona je relaksirana potreba ovog političara koji, narodski rečeno, ne zna đe udara. Jer da nije tako i da lider URE zna što zbori ne bi istovremeno kazao da su njihove ostavke olakšanje, ali da mu je ipak žao načina na koji su stranku napustili članovi političkog savjeta, jer se radi o njegovim prijateljima kojima je vrlo zahvalan.
To znači da im je do juče vjerovao, ali im je od juče istovremeno vrlo zahvalan što napuštaju stranku jer, i tu ide ključna umna rečenica: Svakako smo mislili da idemo u reforme. Nama je olakšana situacija. Nema razloga da bilo ko bude u organizaciji ako ne vjeruje. A kakav bi umni lider bio, da ne doda i nastavak rečenici nova vremena traže nove ljude. Zaista, blistavost kojoj nema mane. Moguće je mislio i na sebe?
Možda je i njega dosta. On je ipak političar evropskog formata, a to znači da je moguće da posumnja u svoje činjenje i shvati da su ga se glasači zasitili. Teško da se to može desiti jer o tome ne odlučuje um nego privilegije. A one se ne ispuštaju bez velike muke. Neka Dritan pita prethodnike da li je to tako. Pitanje je kako bi se sve završilo da njihov šef nije priznao rezultate izbora neposredno po njihovoj objavi. Bilo bi moguće tužbi i pritužbi.
Nakon svega jasno je da Dritan nema namjeru da iz ovog čina svojih nesumnjivih dojučerašnjih autoriteta u svakom smislu, izvuče bilo kakvu pouku. On se oslobodio viška koji mu je činio da tromije hoda i da mu na putu i trnja ima.
Zbog toga nova vremena traže nove ljude. Eksperte, vjerovatno, i to onakve kakve je, u sadejstvu sa premijerom, našao u manastiru Ostrog za formiranje prve slobodne (od znanja) crnogorske vlade od njenog postojanja do danas.
Lider je uvrijedio dojučerašnje prijatelje. Nije on toga svjestan, jer da jeste, zahvalio bi im se na dosadašnjoj saradnji, i ni riječ više ne bi kazao. Ali, onda to ne bi bio Dritan. Zato im prišiva i neko prošlo vrijeme uz konstataciju da, kako je kazao, mi ne možemo na podjelama 90-ih da gradimo budućnost. To nije URA.
Tako je Dritane. Ovo zaista nije URA.
Toga su postali svjesni i tvoji prijatelji koji su te napustili. Svjesni da biješ izgubljenu bitku, samo je pitanje vremena, morali su da urade znatno ranije.
Onda kada su ti prozreli namjere. Ali, tako je kako je. Nikad nije kasno, pa i onda kada izgleda da je kašnjenje teško nadomjestiti. Zato je tu narod a on će relaksirano sve to pozlatiti.
Ne mogu da završim ovo pisanje a da se ne prisjetim jučerašnjeg najsnažnijeg obrazloženja premijera Krivokapića da Vlada nema podršku ni pozicije ni opozicije i da je zato najbolja. Svaki komentar na ovu pamet bio bi suvišan.
piše Slavko Mandić
Discussion about this post