Pomalo zapostavljena i zaboravljena, stara bosanska soba pružala je rahatluk i spokoj. Šarene boje u kojim prevladava crvena, bosanski ćilim i mala sećija, širina prostora bile su njene odlike, ali najvažnije je da se svako osjećao komotno. Iako nije bilo glomaznih fotelja i trosjeda, bilo je mjesta za svakog. Vladali su sloga i ljubav. Peć u kuhinji na kojoj su pravljena bosanska jela i miris pogače, dobrodošlica za svakoga, radost i velikim i malima. Sve to je obilježje bosanske sobe. U historiji, ona ima poseban značaj još od srednjovjekovne evropske arhitekture, a nastala je kao spoj istočne i zapadne kulture.
Jednostavno i ugodno
– Projektovana je vrlo jednostavno. Male prizemne sećije, čiji se naslonjači prostiru ispod pendžera, da bi onaj ko tu sjedi mogao vidjeti avliju i sokak, ako bi neki gost pošao. Gosti su bili najdragocjeniji i odmah po njihovom dolasku pripremane su kafa i pogača.
Nasred sobe se nalazio drveni stolić za kafu, a negdje u ćošku sinija, koja je služila za postavljanje jela. U drugom ćošku obavezno je stajao ormar od punog drveta u kojem je čuvana posteljina za spavanje, tako da se bosanska soba brzo i jednostavno mogla transformirati iz dnevne u spavaću.
Bosanski ćilim
– Cijeli dojam krasio je bosanski ćilim. Zanimljivo je da prvi ćilimi s bosanskohercegovačkih područja datiraju još prije pojave Osmanlija na ovim prostorima i tkani su specifičnom tehnikom klecanja. Karakteriziraju ga specifične linije, na horizontalnim i vertikalnim prikazima. Ono što je posebno su boje, koje su u početku rađene od prirodnih elemenata, a u upotrebi je bila kombinacija crvene, crne i bijele boje.
Piše: E.Dž.
Discussion about this post