Dokumenat kojim se opisuje vakuf se zove vakufnama, na kraju svake vakufname stoji:
„Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro djelo!“
Mnogo je oduzeto vakufa u Novom Pazaru, na razne načine, navodna odbrana vakufa od vakufa je veoma zlonamjerna.
Trebamo se ugledati na one koji su davali vakufu, oni su nam lijepi primjer.
Veliku fitnu-smutnju u Sandžaku ubacuju ovi koji su se obogatili od vakufa.
Povedite se za onima koji mire ljude, Bog će pomoći takve, ovi koji svađaju Bog će i takvima pomoći, ali, da se međusobno posvađaju i da se istrijebi ovaj narod u Sandžaku, pusti te se đavola posla, pamet u glavu.
Bogu je draže djelo kada se pomire ljudi, od bilo kakvog vakufa.
Isa –beg je prvi koji je otvorio puteve islamskoj kulturi u Sandžaku, Isa-beg nije samo veliki dobrotvor Novog Pazara, Sarajeva i Skoplja, nego i prvi nosilac istočnjačke/orijentalne kulture u našim krajevima. Isa-begova vakufnama, pisana je 1462, godine, kojom su njegove zadužbine i pravno zasnovane, i ako su od tog perioda do današnjih dana Novi Pazar u prošlosti vrlo često harali požari, tako da su stradali mnogi objekti raznih vakufa, pa kako ih ovi često i po više godina nisu mogli obnoviti i popraviti, a vakufska se imovina nije smjela prodati, to su mutevelije, da osiguraju bar neki dohodak vakufa, dopuštali uz pisani ugovor (mukata-teskera) privatnim licima, da na praznim zemljištima prave dućane ili druge zgrade, a vakufu kao vlasniku zemljišta da plaćaju godišnje izvjesnu svotu kao odštetu. U tom slučaju vakuf je vlasnik zemljišta, a privatnik samo zgrade. Privatnik je mogao s dopuštenjem mutevelije dotičnog vakufa svoju zgradu prodati, pokloniti, uvakufiti, založiti i svakoj alternaciji podvrći, ali je i novi vlasnik morao plaćati ugovorenu odštetu (mukata).Isa beg je mirio ljude vakufim, On nije na svakom brdu oko Novog Pazara gradio osmatračnice.
Mensur Zukorlić
Discussion about this post